M. Ilić

Viac o knihe

Kad su urednici AGM-a predložili objavljivanje knjige o njegovom radu, prvo Mirkovo pitanje bilo je karakteristično oštro: Zašto? A kome to treba? Priča o Mirku Iliću doista se može ispričati i kao ''tipična američka'' self-made man's story of success: od dječaka iz balkanske provincije koji usamljenost dječačkih dana ispunjava crtanjem, preko lokalne slave u ranim dvadesetim godinama - kojoj uz kvalitetan rad pridonose i radikalan image, provokativnost i samouvjerenost u medijskim nastupima sve do uspjeha ''među velikim dečkima'', u samom centru svjetske medijske industrije. Za dovru mjeru dodajmo tu još i priče o prijateljstvima i izdajama, uspjesima i razočaranjima, padovima i upornom uspinjanju, iskušenjima i dosljednosti, brakovima i ljubavima... pa recite tko to ne bi želio čitati? Jednog će se dana sigurno naći neki nadobudni režiser da o tome snimi film. .....Ni ova knjiga ne teži tome da bude spomenik autoru koji je još sasvim živ i dovoljno se rita, nego predstavlja pokušaj da se kroz pregled njegova rada uspostave neki parametri za kritičko promišljanje domaćeg dizajna, njegovih unutrašnjih dosega i ograničenja, ali i odnosa prema međunarodnoj dizajnerskoj sceni i globalnom kontekstu.... (Iz Nešto kao predgovor / O autoru i subjektu i autoru kao subjektu) Prema službenim podacima Mirko Ilić rođen je 1. siječnja 1956.godine u Bijeljini (BiH, SFRJ) gradiću ''na tromeđi gdje se Drina ulijeva u Savu'', u kojem se godinama ništa uzbudljivo nije događalo. Stručnoj javnosti s područja poljoprivrede i prehrambene industrije bio je poznat isključivo po proizvodnji šljiva sve dok ga početkom 90-tih ratni zločini Arkanovih dobrovoljaca nisu doveli na naslovne stranice svjetskih listova. Kao i mnoge druge stvari u njegovom životu i podatak o danu rođenja zvuči pomalo senzacionalno, ali prije nego što neki ljubitelj astrologije ili fenomenolog zemaljskih zvijezda na temelju toga počne izvlačiti zaključke, treba znati da je prije riječ o o datumu koji je neki općinski činovnik upisao kao datum rođenja nego stvarnom biografskom podatku. Kao i mnogi drugi poznati umjetnici, glazbenici, pisci, novinari tih generacija jugoslavenskog baby booma, o on je 'dijete vojnog lica'. Sam po sebi taj podatak ne bi bio izuzetno značajan da, kako to već gotovo statistički zadovoljavajući broj primjera ne pokazuje, u SFRJ takvo porijeklo sa sobom nije nosilo određene specifičnosti, ne samo u socijalnom položaju nego i u svjetonazoru, shvaćanju svijeta oko sebe. Tako se iz Bijeljine prvo preselio u Maribor, gdje je završio prva dva razreda osnovne škole. U Zagrebu kreće u treći razred, a zatim se opet vraćaju u Bijeljinu. Nakon petog razreda ponovo se sele u Zagreb, gdje će Mirko i ostati, završiti školovanje i započeti karijeru. Te česte promjene sredine obilježile su njegov način razmišljanja: da ne pripada nikome i istovremeno pripada svima, da ne pridaje vrijednosne odrednice nacionalnim, vjerskim ili jezičnim razlikama, da je naviknut na neprestano prilagođavanje novim situacijama što uključuje brzo razmišljanje, zafrkanciju i smisao za geg.... (Iz Čovjek za bolje sutra / Nešto kao počeci jedne karijere)