Bookbot

Viac o knihe

Neki drugi životi, naslov koji bi u doslovnom prijevodu glasio "o životima drukčijim od mojega" i jesu priča o životima drugih, o životima koji samom pripovjedaču ostaju na stanovit način nedohvatni, baš zato što su drugačiji i on u njima ne pronalazi sličnosti sa svojim životom. Igrom slučaja on postaje svjedokom dviju drugačijih životnih priča prepunih patnje. Jedna je obilježena smrću djeteta i roditeljskim žalovanjem, u drugoj mlada žena umire ostavljajući za sobom obitelj. Ta temeljna distanca između pripovjedača koji nikako da doista počne živjeti vlastiti život prihvaćajući ga, i likova koji su "prisiljeni" živjeti svoje živote, stvara posebnu napetost u samom pripovijedanju. Neki drugi životi prepoznaju se kao izrazito literarna ali ne tipična romaneskna struktura – nelinearna, ispresijecana skokovima u kronologiji zbivanja – u kojoj glavne "konce u rukama" dakako drži sam pripovjedač u prvome licu. Posebnost Carrèreova rukopisa je i u isprepletenom pripovijedanju kojim se pripovjedač distancira od vlastitih likova i koncentrira na sam proces gradnje priče. Postmodernistički pripovjedni postupci i esejistički komentari ne čine tekst hermetičnim; štoviše, Carrère ovu priču situira u suvremeni realitet, pa scenografiju Nekih drugih života čine Šri Lanka poharana tsunamijem i interijer onkološke bolnice. Neki su kritičari ovaj roman nazvali grobom: grobom naših najmilijih, grobom onoga što smo voljeli i onoga u što smo vjerovali – života.

Nákup knihy

Neki drugi životi, Emmanuel Carrére, Ivana Barišić Oharek

Jazyk
Rok vydania
2011
Väzba
(mäkká)
Akonáhle sa objaví, pošleme e-mail.

Doručenie

Platobné metódy

Nikto zatiaľ neohodnotil.

Titul
Neki drugi životi
Jazyk
chorvátsky
Vydavateľ
Algoritam
Rok vydania
2011
Väzba
mäkká
Počet strán
211
ISBN10
953316218X
ISBN13
9789533162188
Série
Anotácia
Neki drugi životi, naslov koji bi u doslovnom prijevodu glasio "o životima drukčijim od mojega" i jesu priča o životima drugih, o životima koji samom pripovjedaču ostaju na stanovit način nedohvatni, baš zato što su drugačiji i on u njima ne pronalazi sličnosti sa svojim životom. Igrom slučaja on postaje svjedokom dviju drugačijih životnih priča prepunih patnje. Jedna je obilježena smrću djeteta i roditeljskim žalovanjem, u drugoj mlada žena umire ostavljajući za sobom obitelj. Ta temeljna distanca između pripovjedača koji nikako da doista počne živjeti vlastiti život prihvaćajući ga, i likova koji su "prisiljeni" živjeti svoje živote, stvara posebnu napetost u samom pripovijedanju. Neki drugi životi prepoznaju se kao izrazito literarna ali ne tipična romaneskna struktura – nelinearna, ispresijecana skokovima u kronologiji zbivanja – u kojoj glavne "konce u rukama" dakako drži sam pripovjedač u prvome licu. Posebnost Carrèreova rukopisa je i u isprepletenom pripovijedanju kojim se pripovjedač distancira od vlastitih likova i koncentrira na sam proces gradnje priče. Postmodernistički pripovjedni postupci i esejistički komentari ne čine tekst hermetičnim; štoviše, Carrère ovu priču situira u suvremeni realitet, pa scenografiju Nekih drugih života čine Šri Lanka poharana tsunamijem i interijer onkološke bolnice. Neki su kritičari ovaj roman nazvali grobom: grobom naših najmilijih, grobom onoga što smo voljeli i onoga u što smo vjerovali – života.