Deset zapovijedi

Viac o knihe

Kada se govori o Deset Božjih zapovijedi, svi pomišljaju na vraćanje korak unatrag u svijet legalizma i nametanja zabrana. Ničega od svega toga nema u katehezama koje je papa Franjo posvetio temi Deset zapovijedi – Deset riječi, kako čitamo u Knjizi Izlaska 20,1 – i koje su sabrane u ovoj knjizi. Sveti Otac doslovno mijenja perspektivu: zapovijedi se više ne promatraju kao zabrane nego kao „riječi“ slobode. Stavljajući svaki pojedini dio Dekaloga u odnos prema Isusu Kristu, dok nam Papa pomaže da bolje razumijemo pojedine zapovijedi, zapravo bolje upoznajemo Krista, sve bolje zapažamo ono što u našoj nutrini odgovara tomu Licu. Kao da se sve izrečeno čini našim, ne nečim stranim nego sukladnim s nama, što duboko u sebi prepoznajemo kao istinito. U sebi pronalazimo upisan, kao probuđen, zakon ispisan na dvije kamene ploče. I to ne da bismo osjećali dužnost nego želju. Ne kako bi nas se prisililo na shemu, nego kako bi nam se dopustilo da budemo ono što jesmo. Ove kateheze ukazuju tako na put života i stvaraju privlačnost prema promjeni, a ne osjećaje krivnje. One, po riječima don Fabija Rosinija iz predgovora knjizi, pobuđuju „našu volju da živimo i ljubimo, da budemo slobodni, autentični, odrasli, puni ljubavi, vjerni, velikodušni, iskreni i lijepi“. "Čovjek se nalazi pred dvojbom: Bog mi nešto nameće ili se za mene brine? Jesu li njegove zapovijedi samo zakon ili sadrže riječ da bi se pobrinuo za mene? Je li Bog gospodar ili Otac? Bog je Otac: ne zaboravite to nikada. I u najružnijim situacijama pomislite da imamo Oca koji nas sve ljubi. Jesmo li podložnici ili djeca? Ta je borba neprestano prisutna, u nama i izvan nas: tisuću puta moramo se odlučiti između mentaliteta robova i mentaliteta djece. Zapovijed pripada gospodaru, a riječ Ocu." Papa Franjo